- Piše: Magda Peternek

Sačuvati privatnost, ne uplitati je sa spoljnim svijetom, pružiti joj potpunu zaštitu, njegujući je i gajeći svoju privrženost prema njoj, ne samo da je poželjno, već je i neophodno da bi se sačuvali mir i spokojstvo. S druge strane, ako svoju intimu, svoj privatni svijet rasparčamo i prospemo pred okolinu (a bogami i šire), postaćemo i ostati nedefinisani, dezorijentisani i, što je najopasnije, otuđeni od sebe. Privatnost je za mene snažna i hrabra potreba da se ostane vjeran sebi, svojoj slobodnoj misli i da se čvrsto prigrli ono što nas čini svjesnim i sigurnim u sebe, a to je dostojanstvo. Jer, ko se odrekao njegovog zagrljaja, tumaraće i lutaće stazama besmisla, gdje gubljenje kontrole nad svojim mislima i emocijama vodi u potpuni sunovrat našeg unutrašnjeg bića. Dakle, sačuvati privatnost i ne dozvoliti da je ugrozi bilo kakav neprijatelj sa strane smatram ne samo uspjehom već suštinskom potrebom. A da li su danas naša privatnost i naša intima zaštićene, tj. da li uspijevamo da ih sačuvamo od raznih prodavaca i preprodavaca na pijaci primitivizma? Nažalost, odgovor je NE, jer se privatnost ogoljuje surovo i agresivno i snižava na najniži nivo moralne ljestvice. Šta je zapravo čovjekova privatnost? To je prije svega pravo čovjeka da bude ostavljen na miru. A to, naglašavam, ne znači ništa drugo nego omogućiti mu da bude blizak sebi i svojoj intimi. To jednostavno mora biti dio neotuđivih građanskih prava i slobode. A, da li je tako? Odgovor i ovog puta glasi da nije. Nije, jer ugrožena privatnost istovremeno ugrožava građanska prava pojedinca. Akteri tih loših namjera, podmetači intriga i spletki uživaju u toj opasnoj igri, zvanoj ponižavanje i poništavanje privatnosti. Namnožila se gomila onih, nalik na voajere, koji simuliraju da su kroz ključaonicu dobro vidjeli i ono što se u mraku ne može vidjeti. Na taj način su nemilosrdno sužene granice privatnosti. Individualna sloboda, koja je okosnica i pokretač čovjekove svijesti, ostala je zarobljena i ugrožena, jer je iznevjerena intima. Savremeni mediji, bilo da je to štampa, radio ili televizija, a naročito društvene mreže, objelodanjuju i najintimnije pikanterije, pa čak stižu i do spavaćih soba javnih ličnosti. Agresivna propaganda, time nije dovela u pitanje samo nekadašnje rezonovanje privatnosti, već način života, sistem vrijednosti i moralnih načela. Ni političari nisu pošteđeni, tj. njihovo predstavljanje se potpuno promijenilo u odnosu na tradicionalno iskustvo, pa tako nije dovoljno da se oni prikažu kao državnici ili lideri, već se kao na dlanu otkriva njihov porodični i privatni život, kako bi se na taj način servirali javnosti. Ovdje ipak treba zastati, pa napomenuti da je veliki broj javnih ličnosti svjesno i smišljeno u dosluhu sa ovom vrstom propagande, te da na taj način podižu sebi rejting, krijući se iza lažne skromnosti. Kako god, činjenica je da je u današnjem vremenu privatnost ugrožena do apsurda. Davno je rečeno da je zakon „čuvar privatnosti’’. Međutim, kada se u društvu kao što je naše izgube kriterijumi i jasne granice između privatnog i javnog života, onda se neopozivo dovodi u pitanje čovjekova sloboda i njegovo javno i privatno bitisanje. Obezvređivanje i vrijeđanje privatnosti je svakodnevi i redovni „obrok’’ gotovo svih medija, a naročito žute štampe. Mnogi od njih od toga parazitski žive i bez ikakvog pardona i obzira nastavljaju da obavljaju svoju štetočinsku misiju. Normalno je i poželjno da učesnici u javnom životu budu predmet kritičkog preispitivanja, ali na tome bi trebalo i da ostane. Ali nije tako, jer je senzacionalizam njihova namjera i opsesija. Nažalost, zloupotreba privatnosti postaje masovna i opasna pojava.
Zato, dragi moji, čuvajte svoju intimu, sačuvajte svoju privatnost, tako što ćete je ogrnuti dostojanstvom. Ja imam taj „ogrtač’’. I ja i moj bič. Jer ogoljena privatnost je kič.
(Autorka je pjesnikinja)